Da li dete ima poremećaj ponašanja?

Psiholog ili lekar će prikupiti sve informacije o ponašanju vašeg deteta i uporediti ga sa simptomima i pokazateljima kako bi mogao da postavi tačnu dijagnozu. Podrazumeva se i da će obaviti razgovor sa detetom, kao i sa roditeljima. Vaspitač ili nastavnik bi trebalo da napismeno daju svoje mišljenje o ponašanju deteta u okruženju, kao i ocenu reakcija u određenim situacijama među decom sličnog uzrasta. Njihova uloga je veoma bitna, jer roditelji nekada prezaštićuju dete i krive okolinu, pa i same nastavnike/vaspitače za ponašanje svog deteta.
Vrlo je važno uzeti u obzir ponašanje deteta u situacijama kada je neophodna samokontrola, kao i u situacijama koje su spontane i bučne (proslave), a zatim i tokom zadataka u kojima je potrebna pažnja i koncentracija. Proverite kako se dete ponaša tokom igranja društvenih igara, kada treba da reši matematički problem ili slaže slagalicu. Većina dece sa ADHD je u stanju da se dobro kontroliše kada je spontana igra ili nije potrebna koncentracija u odnosu na situacije kada je jasno određen model ponašanja i zahteva se rešavanje zadataka.

Psihološko testiranje je korisno kako bi se isključila mogućnost smetnji u razvoju, a može pomoći i da se potvrdi dijagnoza i pravilno doziraju lekovi. Važno je da specijalista dobije odgovore na određena pitanja, kako bi mogao bolje da sagleda sliku i zaključi da li dete zaista ima poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću. Neki od najvažnijih odgovora su na pitanja:

Koliko često dete ima poremećaj pažnje?

Kako se ponaša?

U kojim situacijama se to dešava?

Kog je uzrasta dete?

Kog je uzrasta bilo dete kada je problem počeo?

Da li se problem pojavljuje periodično ili je konstantan?

Da li ponašanje ometa njegovo druženje sa decom, školske aktivnosti, komunikaciju sa roditeljima ili vannastavne aktivnosti?

Da li dete ima druge slične probleme?

Veoma je važno postaviti pravu dijagnozu, jer u nekim slučajevima se radi o diferencijalnoj dijagnozi, a postoji i niz drugih mentalnih stanja sa nekim od ovih simptoma. Dete ne mora imati ADHD ili ga može imati sa još nekim stanjem. Ispravna dijagnoza rešava zabunu oko problema sa detetom i komunikacijom i omogućava porodici da krene napred u svom životu. Kada se postavi dijagnoza ovog poremećaja, dete će dobijati adekvatnu terapiju i obrazovanje, a porodica i emocionalnu podršku kako bi prebrodili problem.